Empatija je emocionalni odgovor uživljavanja u emocije koje dijete primjećuje kod drugih “ moć stavljanja u tuđe cipele“. U vrtiću moramo biti primjer i ukazivati na situacije u kojima se iskazuje empatija. Empatija se počinje razvijati u najranijoj dobi (kad malo dijete vidi da netko plače , plače o ono…), nešto ovisi i o genetskoj predispoziciji, nešto od sredine u kojoj dijete živi, a najnovija istraživanja govore o tome da se empatija uči. Moramo stvoriti empatični model za oponašanje i poticati razumijevanje tuđih emocija i poticati prosocijalno  ponašanje djece.

U 5-6 godini povećava se razumijevanje emocionalnih  pokazatelja, kao i uzroka i posljedica. Empatička reakcija postaje složenija, temeljena na boljem uživljavanju u situacije drugoga, djeca se sve više oslanjaju na govor kao način pružanja utjehe.

Jedan od dobrih praktičnih primjera je i pomoć djeci slabijeg imovinskog statusa. Naša skupina često praktično  radi na razvoju empatije među sobom u skupini, prema drugoj djeci iz vrtića, drugim ljudima, te čestim primjerima iz dječje literature. Pohvaljuje se empatično ponašanje, često djecu grlimo, a to se preslikava u njihovom međusobnom odnosu. Vesele se međusobnim uspjesima, sve manje je nadmetanja i više si međusobno pomažu, još da riješimo; tko će biti prvi u redu…(emotikon/smajlić), ali i to se rješava, djeca imaju ideja, učimo kroz metodu pokušaja i pogrešaka.

U priloženoj galeriji možete vidjeti kako naši Zečići pomažu obiteljima slabijeg imovinskog stanja.

[foogallery id=”879″]