Nekada je boravak u prirodi bio normalan dio odrastanja svakog djeteta i oko toga nismo stvarali nikakve drame. Igre blatom, penjanje na stablo, pa i najtanje grane, bosonogi na plaži i neravnom terenu, igre bez igračaka, već samo onoga što nam je priroda pružala… nekada stvarnost, a sada izuzetak. Nažalost, napredkom i osobito uključivanjem novih tehnologija u naš život, odlazak u prirodu često je povremen i to u dosta urbaniziranim dijelovima prirode.

Prvi šumski vrtić otvorila je Ella Flatau u Danskoj početkom 1950-ih. Često je provodila vrijeme sa svojom i susjednom djecom u obližnjoj šumi i to je pobudilo interes roditelja. Osnovali su grupu i pokrenuli inicijativnu za pokretanje prvog šumskog vrtića. Ubrzo su otvoreni šumski vrtići u Švedskoj i Njemačkoj. Od 2018. godine svi šumski vrtići pozivaju se da 3. svibnja proslave Međunarodni dan šumskih vrtića.

Bez obzira na vrijeme, djecu se potiče na igru, istraživanje i učenje u šumi ili drugom okruženju u prirodi. Odrasli trebaju biti prisutni, ali njihova uloga treba biti asistiranje, a ne vođenje djece.

Po uzoru na Šumske vrtiće, započeli smo s našom inačicom boravka u prirodi „Petak na otvorenom“.

Svaki petak, nakon doručka odlazili bi u prirodu u svim vremenskim prilikama. Zamolili smo roditelje da za te petke djeca budu obuvena i odjevena u skladu s vremenom i da u svom garderobnom ormariću imaju odjeću za presvlaćenje. Mi smo osigurali prostor za odlaganje čizmica i kabanica. Kako je to eksperimentalni projekt, vidjeti ćemo kako će zaživjeti i koliko će trajati.

Da bi i roditelji doživjeli i sami se uvjerili u dobrobit boravka u prirodi organizirali smo i planinarenje na Žbevnicu. Napor koju su djeca, ali i odrasli uložili u savladavanju uspona, a kasnije i spusta nagrađeno je ponosom na uspijeh. Primjetili smo kako su se aktivnosti djece na planinarenju ponovile iz iskustva od predhodnog dana, pa je nastavljena potraga za gljivama, djeca su se okupila i započela gradnju skloništa od grana i lišća.