Jesen-za mnoge najljepše godišnje doba, pa tako i za nas. Odlazak u prirodu pruža mnogo raznih mogućnosti, izazova i iskustvenog učenja. Jedan od najvećih izazova bio nam je kako uopće krenuti u šetnju, jer ima djece koja nisu naučena hodati, traže da ih se nosi, a pogotovo hodati i držati se za vodilicu. Dan po dan i sve smo bolji u šetnji i hodanju.

Boravak u prirodi svakako je važan za rast i razvoj djeteta. Osim prirodnih oblika kretanja- hodanje, trčanje, penjanja, valjanje, prilika je to i za otkrivanje bliže okoline. Doznajemo: vjetar puše i nosi lišće; lišće pada sa stabla; šuška i miriše; mekano je lišće, a kora drveta hrapava; lišće je raznih boja i oblika…

Lišće i grančice donijeli smo i u skupinu pa smo mogli nastaviti sa igrom- bacanje, skupljanje, mirisanje, šuškanje, punjenje i pražnjenje.

Brigu za tjelesni rast i razvoj nastavljamo i u SDB, ali i u višenamjenskom prostoru. Sve ono što smo vani usvojili možemo i ovdje primijeniti- hodamo po raznim strukturama i materijalima, penjemo se i provlačimo…

Jesenske boje bile su nam poticaj i u likovnom izričaju, ali i u konstruiranju. I za kraj jesen je vrijeme kad se obilježava dan kruha i plodova jeseni, a mi smo u tome sudjelovali. Od miješenja, pečenja pa do degustacije. Bilo je fino, fino!

[foogallery id=”1356″]